SOFIJA NALETILIĆ PENAVUŠA

Sofija Naletilić, poznata kao baba Penavuša rođena u Mokrom, pokraj Širokog Brijega, 6. siječnja 1913., hercegovačka je samouka kiparica. Nadimak Penavuša dobila je po djevojačkom prezimenu Penavić. Siromašno djetinjstvo, doba je rata, u školu nikad nije išla, sama se opismenila učeći od starijih sestara i braće te oca. 1932. udala se za Marijana Naletilića u obližnje Oklaje i rodila šestero djece. Nije putovala, sav njen svijet prostirao se u radijusu od dvadesetak kilometara. Njen vanjski svijet bio je vrlo skučen, nije čitala, išla u kino, kazalište. Sve to našla je u crkvi.
Bilo joj je dvadeset devet kada je 1942. ostala udovica i  postala glavom obitelji.
Sasvim slučano u 64. godini pomažući unuku izrezbariti skulpturicu kokoši za školu otkrila je svoj izniman talent i ludu maštu. Poznata, a zatim i slavna postaje tek sa 69 godina kada je otkriva i prvu joj izložbu priređuje pjesnik i povjesničar umjetnosti Dubravko Horvatić, u zagrebačkoj galeriji Schira.
Tijekom svoje umjetničke karijere izradila je nekoliko tisuća drvenih skulptura - drvljača, kako ih je sama nazivala.
Prije svega vrstan animalist (iako je izrađivala i povijesne i biblijske likove), a bestijarij je i najvredniji i najbrojniji dio njenog opusa - jarko obojene temperom i s dozom mističnosti stilizirane skulpture životinja; sove, kornjače, žabe, ptice....
Zbog rata 1992. prvi puta napušta svoj rodni kraj, privremeno živi na otoku Čiovu, kraj Trogira.
22. lipnja 1994. umire u Širokom Brijegu, dva mjeseca prije međunarodnog priznanja na Svjetskom trijenalu naivne umjetnosti Insita 94 u Bratislavi gdje je nagrađena Grand Prixom.