KATARINA HENC

Rodila se u ranu jesen, u srcu Podravine, selu Sigetec, blizu Hlebina, u domu zemljoradnika Ivana i Marije Tkalec i zavičaju Ivana Generalića. Legenda o Hlebinskoj slikarskoj školi tek se rađala, a velikan i otac naivne umjetnosti Ivan Generalić postaje nastavnikom likovnog odgoja u osnovnoj školi u Hlebinama. Katarina naravno nije mogla biti njegov đak, jer je tek 1955. započelo njezino osnovno obrazovanje, no to slikarsko okruženje itekako je ostavilo traga na djevojčici, koja je već u ranom djetinjstvu pokazivala talent, te većinu vremena provodila slikajući.
Nakon završenog četvrtog razreda u rodnom Sigecu te još dvije godine u susjednom Drnju, već s 13 godina napušta voljeni zavičaj i školovanje nastavlja u Zagrebu. Nakon završene gimnazije 1967. upisuje kroatisiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i diplomira.
Ipak, slikarstvo je bilo njezina prava ljubav, u ateljeu Vilima Svečnjaka dvije i pol godine uči slikati.
Prvu samostalnu izložbu imala je u Galeriji Ulrich u Zagrebu 1973. Narednih godina izlaže na brojnim samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a nezaobilaznim je sudionikom najvećih međunarodnih izložbi naivne umjetnosti s nizom zasebnih priznanja i nagrada.
Razvila je svoj vlastiti izraz, prepoznatljiv i samosvojan. Okušala se u raznim tehnikama; staklo, crtež, akvarel, pastel, ulje na platnu. Majstorica je svjetla, odnosno kontrasta svjetla i sjene.
Najjača inspiracija slikarice je u voljenim podravskim krajolicima, ali u novije vrijeme prošetala je i zagrebačkim ulicama.
O slikarstvu Katarine Henc pisali su najveći kritičari i povjesničari, a ona sama jednostavno kaže: Slikam jer moram. Slikanje je kao disanje. Slikajući živim.